|
Pamuk kod V&R
|
|
Orhan Pamuk
DOBITNIK NOBELOVE NAGRADE
ZA KNJIŽEVNOST 2006. |
Orhan Pamuk, rođen u Istanbulu 1952., najistaknutiji je suvremeni turski romanopisac, autor sedam romana, a djela su mu prevedena
na više od dvadeset jezika. Bijeli zamak (1985.) dobio je Independentovu nagradu za stranu književnost. Uslijedili su Crna knjiga (1990.) i Novi život (1994.), najveći turski bestseler do tada, no roman Zovem se Crvena (1998.) uskoro je nadmašio Novi život. Zovem se Crvena Pamuku je priskrbio i uglednu međunarodnu književnu nagradu IMPAC Dublin za 2003. godinu. Orhan Pamuk dobitnik je Mirovne nagrade njemačkih nakladnika za godinu 2005. i Nobelove nagrade za književnost 2006. |
Službena stranica kod američkog nakladnika
www.randomhouse.com
Pregled opusa
Enciklopedijske bilješke
www.answers.com
"Kao što vidite, ja sam Smrt, ali me se ne morate bojati jer sam ujedno i slika. Pa ipak, u očima vam čitam strah. Ponašate se poput djece koja su se posve predala igri: iako znate da nisam stvarna, obuzima vas jeza kao da ste susreli pravu smrt, i to mi se dopada. Kad god me pogledate, osjećate kako ćete se, kad vas stigne taj posljednji, neizbježni čas, od straha unerediti. Nije to šala: u susretu sa Smrću ljudi – a posebno većina muškaraca hrabrih poput lavova – izgube mogućnost upravljanja vlastitim tijelom."
Orhan Pamuk,
Zovem se Crvena |
|
|
U pripremi kod V&R
Tihi dom
Crna knjiga
Muzej nevinosti
Prikazi knjiga
O Bijelom zamku...
iz Vjesnika
O Snijegu...
iz Vijenca i
Zareza
iz Vjesnika: Književne preporuke 2007.
O Zovem se Crvena …
iz Vijenca, Zareza i
s Radija 101
O Istanbulu …
iz Nacionala i Zareza
Zanimljivo
Orhan Pamuk i Salman Rushdie govore o temi domovine na festivalu časopisa The New Yorker, 5. listopada 2007. Pogledajte videosnimku.
Pamuk i čitateljska nacija
Orhan Pamuk 29. je listopada 2007. održao vatren – i nadasve neobičan – književno-politički govor prigodom primitka počasnoga akademskog naslova na washingtonskom sveučilištu Georgetown. Pamuk je govorio o književnoj globalizaciji svijeta i (utopistički?) naznačio kako se romanopiščeva mašta – kad se bavi «drugim, tuđincem, neprijateljem koji ječi u glavi svakome od nas» - može nametnuti kao moćna i slobodonosna sila. Predočio je vlastitu viziju «tisuća, desetaka tisuća čitatelja koji u činu čitanja sanjaju autorov san, oživljavaju njegove junake i vide njegov svijet», te tragom autora zamišljaju «drugoga» – postavljaju se na njegovo mjesto.» Podvukavši crtu, zajednicu čitatelja vidi kao «naciju… koja se zamišljajno oživotvoruje.» Pročitajte više!
|
|
