Yoko Ogawa
Grizodušje
Četiri pripovijetke

Preveo s japanskoga Vojo Šindolić Isbn: 978-953-286-033-7 dimenzije: 212 x 138 x 13 mm stranica: 176 uvez: meki Cijena 109 kn

O knjizi
Yoko Ogawa iznenađuje čitatelje hladnokrvnim i gotovo minimalističkim pripovjedačkim stilom. Jednostavne rečenice, detaljni opisi i linearni narativni stil sjedinjuju se i preobražavaju u neobičnu, difuznu atmosferu. Likovi u njezinim tajanstvenim pričama svedeni su na tek nekoliko osnovnih crta. Ogawa pripovijeda iz perspektive pasivne mlade žene koja vlastito životno djelovanje otvoreno podređuje muškoj dominaciji te u pomalo zrakopraznom prostoru svoje egzistencije otkriva zatomljenu agresiju ili onespokojavajuće naličje svakodnevice. Ipak, njezin pristup nikada nije voajerski, niti je sklona izricanju moralnih osuda. Umjesto toga, ona se usredotočuje na istančan, domišljat opis ljudske upućenosti na zajedništvo i uzajamne odnose.

Yoko Ogawa je cijenjena i čitana japanskih spisateljica. Objavila je dvadeset knjiga proze i osvojila sve najvažnije književne nagrade u domovini, a u posljednjem desetljeću krug njezinih čitatelja polako se širi diljem svijeta. Predstavljamo je izborom kraćih proza, pripovjednim kvartetom Grizodušje.

Yoko Ogawa umije izraziti najfinije psihološke nijanse prozom što je nježna, ali i pronicljiva. — Kenzaburo Oe

Ogawina sugestivna, uznemirujuća proza najviše kaže onim što ostaje neizgovoreno. — Independent

Čitati Ogawu znači zakoračiti u prostor snova obojen košmarima. Ispripovijedane lakonskim tonom, ove priče progone još dugo, ostavljajući sablastan prizvuk. — Guardian

Svijetloplava vlaga koju upijem sjedeći na tribinama bazena postupno ispari dok se vratim kući; tijelo mi je suho i prazno. Uvijek se ponavlja ista stvar; ja se jednostavno ne znam vratiti kući onako kako to druge djevojke čine. Približavajući se Kući Svjetlosti, ulazeći u dvorište, zastanem pročitati “misao tjedna”, nešto me redovito zaustavi, nešto mi uvijek izgleda kao da nije na svome mjestu.

Ponekad, dok joj se približavam, Kuća Svjetlosti izgleda mi čvrsto i stabilno, a ja se, za razliku od nje, osjećam neodređeno i tmurno. Drugi put, ja se osjećam gotovo bolno svjesna svega i pronicljiva, dok mi Kuća Svjetlosti djeluje nejasno. U oba slučaja, između kuće i mene stalno postoji nešto nespojivo, nepomirljivo, nešto zbog čega ne mogu tako lako ući u nju.

Yoko Ogawa, Grizodušje

O autorici
Yoko Ogawa rođena je 30. ožujka 1962. u prefekturi Okayama, Japan. Početkom osamdesetih godina studirala je književnost i umjetnost na tokijskom Sveučilištu Waseda. Nakon što je diplomirala, vratila se u Okayamu, gdje je dvije godine radila na Medicinskom fakultetu. Ubrzo se udala i počela baviti pisanjem.

Godine 1988. primila je Nagradu Kaien (za mladog pisca) za svoj prvi roman. Tri iduće godine bila je uzastopno nominirana za najuglednije književno priznanje u Japanu, Nagradu Akutagawa, koju je i dobila 1991. godine za pripovijetku Dnevnik o trudnoći (Ninshin karenda). U razdoblju od 2004. do 2006. godine dobila je i tri preostale najvažnije japanske književne nagrade, Nagradu Yomiuri za roman Profesor i njegova omiljena jednadžba (Hakase no aishi ta sshiki), Nagradu Izumi, te 2006. godine Nagradu Tanizaki za roman Minin hod (Mna no Kshin).

Tijekom dvadesetak godina bavljenja književnošću, objavila je iznimno mnogo kratkih priča, novela, književnih i znanstvenih eseja te desetak romana i danas je jedno od najzanimljivijih književnih imena u Japanu.

U Europi su Francuzi prvi otkrili književne vrijednosti u djelima Yoko Ogawe i od 1995. godine objavili prijevode većine njezinih djela. Ubrzo je brojnim prijevodima svojih djela stekla popularnost u Italiji, Njemačkoj, Španjolskoj, Grčkoj i SAD.

Zajedno s matematičarkom Masahiko Fujiwara godine 2006. napisala je znanstveno-književni esej Uvod u otmjenost matematike (Yo ni mo utsukush sgaku nymon), dijalog o izvanrednoj ljepoti brojeva.

U Francuskoj je 2005. godine po njezinu romanu Prstenjak (Kusuriyubi no hyhon) redateljica Diane Bertrand snimila nagrađivani film L’Annulaire.

Po romanu Profesor i njegova omiljena jednadžba, u SAD je 2006. godine snimljen film Dar u brojevima (The Gift of Numbers), a po još jednoj pripovijetki iz ovog izbora, Bazen za skokove u vodu (Daibingu puru), upravo se snima cjelovečernji film, također u SAD.