Yiyun Li

Zlatni dečko, smaragdna djevojka

Pripovijetke

Suvenir

Muškarac je prvi primijetio djevojku dok je oprezno koračala od dućana do dućana, a da ni jednom nije pogledala u izloge. Imala je na sebi bijelu haljinu, nalik na pregačicu, s ružičastim i ljubičastim cvjetnim uzorkom, a gole ruke i zglobovi izgledali su joj nedužno kao u djevojčice, koščati i glatki. Muškarac ju je promatrao kako prolazi pored njega i ustao s klupe na pločniku. Podsjećate me na moju ženu kad je bila vaših godina, uvježbavao je u sebi. Štap mu je zapeo za ruksake na tlu koji su pripadali studentskom paru što je sjedio pokraj njega na klupi, a oni su ga s neodobravanjem pogledali pa nastavili intiman razgovor tako da su momku usnice dodirivale djevojčinu ušnu resicu. Već kad je sjeo pokraj njih na klupu, dali su mu do znanja da im smeta njegova blizina, ali nije htio otići, imao je isto pravo na tu klupu kao i mladi par.
Podsjećate me na moju ženu kad je bila vaših godina, rekao je sad djevojci. Nije to prvi put da tom rečenicom zapodijeva razgovor s nekom mladom ženom, ali ovaj put je to zbilja i mislio, više nego bilo kad prije. Način na koji je manevrirala kroz ulicu u kasno poslijepodne – budno i na oprezu, kao da je svjesna kako je bilo tko, bilo što, može pregaziti a da pojma nema da ona postoji – baš je tako pamtio svoju ženu – ne samo kao djevojku kad su se tek upoznali nego kad je već bila starija, sljedećih četrdeset godina braka. Iskoristili su je i pregazili mnogi neljubazni neznanci koji su se gurali pred nju u redovima, kolegice koje su na poslu promicali umjesto nje, tri spontana pobačaja i tumor na jetri.
Preminula je prije šest mjeseci, dodao je sad. Nemamo djece.
Djevojka je pogledala starca, ne posve uvjerena u njegovu tugu udovca. Nije prvi put da joj na taj način prilaze stariji muškarci koji tvrde da ih podsjeća na pokojne žene i prve ljubavi. Nikad nije bila gruba prema njima. Čak ni s profesorom fizike, koji je koristio svaku priliku da dira učenice po rukama i leđima. Nije se s gađenjem trzala kao ostale djevojke; lagani dodir njegovih ruku nije joj nanosio ništa više zla od toga da jedan starac u njoj prepozna pokojnu ženu. I oni su trpjeli kao i ona i nisu joj otežavali patnje.
Jeste li kušali čaj od krizanteme? rekao je muškarac, pokazujući na izlog ljekarne pred kojim je djevojka zastala. Moja žena je govorila da pomaže izbaciti otrove iz organizma.
Djevojka je vidljivo uzdahnula. Doznat će i najsitnije podatke o njegovoj ženi ako ga ne zaustavi; ne da joj smeta što joj priča o pokojnici i uspoređuje je s njom, ali večeras se mora pobrinuti za svoju ljubav. Kimnula je čovjeku i krenula prema vratima ljekarne, poželjevši u sebi da je se okani i nađe neku drugu prolaznicu.
Muškarac ju je slijedio u ljekarnu. Fluorescentne svjetiljke na stropu i ispod staklenih pultova osvjetljavale su prostor. Dvije sredovječne žene, jedna za blagajnom a druga za pultom na suprotnoj strani lokala, razmjenjivale su informacije o iritantnim navikama svojih muževa, povlađujući i potičući jedna drugu kao da su se duboko unijele u verbalnu partiju ping-ponga. Još jedna mušterija slušala je što govore dok je sama razgledala naočale za čitanje, ali onda je otišla a da ništa nije kupila. Ovo je jedna od onih dugih večeri, pomislio je muškarac.
Djevojka je hodala od pulta do pulta i pretvarala se da je zanimaju različiti proizvodi. Nije znala kako spriječiti muškarca da je slijedi, jer je imao potpuno pravo stajati u istom lokalu u kojem je i ona, ali ubrzo će pasti noć i žene će zatvoriti ljekarnu, a neće je pitati što treba. Djevojka je pogledala sat na zidu i uspaničila se. Sve je bilo onako kako je isplanirala, da u posljednjih desetak minuta prije zatvaranja u ljekarni neće biti nametljivo radoznalih očiju i tako će si prištedjeti nelagodu; nije predvidjela upornost usamljenog muškarca.
Preko puta je dobar štand s vonton juhom, častim vas zdjelicom juhe, rekao je muškarac djevojci.
Njegova žena mora da je voljela vonton juhu ili mu je kuhala finu vonton juhu. Djevojka je pomislila kako je to kad si star i kad ti je ostalo tako malo utješnih užitaka. Bile su joj dvadeset dvije godine i nije baš nalazila utjehu u malim stvarima u životu. U protekle dvije godine nagledala se većih događaja nego što je htjela, prosvjeda koji su doveli do krvoprolića koje je dovelo do uhićenja i ispitivanja; te tragedije ne bi doživljavala osobno da se nije zaljubila u mladog junaka – nije se samo ona divila njegovim vatrenim istupima pred kamerama zapadnih reportera, ali dvije godine poslije, samo je ona odlazila u stan njegovih roditelja i sjedila s njim svaku večer. Nemoj se previše nadati, upozorila ju je njegova majka još ranije, ali ona nije mogla vjerovati da se duh koji je pokazao na trgu tako lako dao slomiti pod ispitivanjem. Otišla je njegovim roditeljima i preklinjala ih da ga vidi dok napokon nisu prihvatili njezinu nazočnost; ipak, rekli su joj da momak, sad službeno lud, nikad neće proći ispit za dozvolu za brak.
Brak je za one koji još vjeruju u svjetovno, odgovorila je i kasnije to isto rekla svojim roditeljima. Dolazila je sjediti uz momka i slušati njegove dugačke monologe o povijesti, filozofiji i kobnoj sudbini čovječanstva; zapažala je da se ponavlja, ali nije ga na to upozorila niti ga pitala što misli o njezinoj nazočnosti u njegovoj spavaćoj sobi. Možda se dobro uklapala u namještaj, ali čak i dobar komad namještaja može nekome čudom spasiti život. Katkad joj je dodirivao lice i ruke, rastreseno, kao što netko utonuo duboko u misli gladi mačku. Nježnost njegovih ruku davala joj je nadu u njegov oporavak; napokon, u dva mjeseca u pritvoru prema njemu su se odnosili bez ikakvog obzira.
To je samo zdjelica vonton juhe, rekao je starac, s više žestine no što je namjeravao. Posramilo ga je djevojčino tiho odbijanje; njegova žena bi mu se nasmiješila i zahvalila jer je znala da u pozivu nema ni trunke zle namjere. Čak i da mu se zbilja ne može pridružiti, ponudila bi mu neki dobar izgovor umjesto da ga ostavi da stoji usred lokala kao idiot. Svijet nije tako loš kao što mislite, rekao je djevojci. Ovih se dana i previše mladih žena prema njemu ponašalo kao da je star i neosjetljiv poput napola sasušenog drveta, ali nije mogao podnijeti da ona, koja ga podsjeća na njegovu ženu u drugom životu, bude jedna od njih.
Djevojka je pogledala muškarca. Neočekivano neuljudni ispad došao joj je kao olakšanje. Napokon, nije ona odgovorna za njegove osjećaje, čak i ako nije lagao za ženu. Djevojka je prišla blagajni, gdje su u zaključanoj staklenoj vitrini stajali izloženi kondomi. Pogledala je polugole muškarce i žene, sve plavokose strance, otisnute na omotima. Paket ovih, drugarice, rekla je i poželjela da samo ona primijeti kako joj glas podrhtava.
Kojih ovih? Ne prodajemo "ove", rekla je žena za blagajnom.
Kondoma, rekla je djevojka.
Kojih?
Onih u ružičastom paketiću.
Koju veličinu? Ima ih raznih veličina, rekla je žena, a druga se glasno nasmijala s drugog kraja ljekarne.
Srednju, rekla je djevojka.
Jeste sigurni?
Muškarac je gledao kako djevojci lice i vrat plamte od srama. Tako mlada žena, pomislio je, nedovoljno iskusna da zna kako svi bračni parovi s pristojnim zaposlenjem svaki mjesec dobivaju kondome od službenika za planiranje obitelji u njihovim radnim organizacijama. Poželio je da žene odlučno odbiju prodati kondome djevojci; htio je predložiti da zatraže njezin vjenčani list, ali prije nego što je otvorio usta, žena je navela cijenu i zatim dobacila djevojci paket. Kliznuo je preko staklenog pulta i pao na pod.
Djevojko, rekao je muškarac. Znaš li što radiš?
Djevojka je gledala kako muškarac staje jednom nogom na goli par. Molim vas, gospodine, platila sam ih, rekla je. Pripadaju meni.
Nije kao moja žena, pomislio je muškarac. Sjetio se kako su jednom ranije potrošili mjesečnu količinu kondoma koje je dobio na poslu; preklinjao je ženu da zatraži još od službenika za planiranje obitelj na svojem radnom mjestu, ali ona se rasplakala i rekla da bi radije umrla nego tražila nekog muškarca kondome. I on bi sad radije umro, pomislio je, da nju može vratiti u život, ali kakvog smisla ima to željeti? Svakako je bolje ispalo što je on ostao sam; bez njega, nju bi svaki dan maltretirali ljudi kao što su te žene za pultom.
Molim vas, kasno je, rekla je djevojka. Da je drukčija osoba, izvukla bi iz sebe oštar glas kojim bi zapovjedila muškarcu da joj vrati što joj po zakonu pripada; okrenula bi se prema tim dvjema ženama koje su uživale u zabavnom prizoru za kraj svoje večernje smjene i rekla im neka ne budu tako samozadovoljne jer su, uostalom, stare i mlohave i ne tako poželjne kao ona. Žene bi je proklinjale kao da je luđakinja i pokušale bi je otjerati i pretvarati se da ih nisu zapekle njezine riječi, ali ostatak večeri bile bi bijesne, a obroci bi im ostali neprobavljeni, krupna gvalja kamena u želudcima gdje su im pale njezine otrovne riječi, a ona bi otišla s pobjedonosnim zadovoljstvom, ali istina je da ona nije ta osoba. Ona je djevojka koja ide kupiti kondome i planira se dati momku kojeg voli; dečka su tako gadno istukli da nikad neće biti nikome muž, rekli su joj njegovi roditelji, ali ona je bila od onih djevojaka koje ne vjeruju njihovim riječima. Ona je vjerovala da će ga njezina ljubav spasiti i promijeniti.
Starac je odmaknuo nogu. Mogao je nastaviti zadirkivati djevojku, ali umorio se. Možda je dobro da nisu imali djece; njegovoj bi ženi srce puknulo da je njihova kći odrasla u curu kao što je ova pred njim.
Djevojka se sagnula da podigne kondome i stegnula je paketić u šaci. Jednom, kad bude stara, pokazat će ružičasti paketić svojoj djeci, suvenir iz njezine mladosti pune nade. Bila je svjesna starčevih drhtavih ruku, na dohvat njoj, i bila je svjesna kako je dvije žene iza pulta gledaju s podsmijehom. Pitala se koliko razumiju ljubav, ljubav bez obzira na bespomoćnost čovječanstva pred sudbinom.

Yiyun Li Zlatni dečko, smaragdna djevojka Prevele Nada i Maja Šoljan Isbn: 978-953-286-063-4 dimenzije: 215 x 140 x 18 mm stranica: 240 uvez: meki šivani s ovitkom Cijena 119 kn