Miranda July međunarodno je priznata konceptualna umjetnica, književna i filmska autorica. Prvi dugometražni film Ti i ja i svi koje poznajemo – koji potpisuje scenaristički i redateljski, te u njemu nosi glavnu ulogu – donio joj je niz nagrada, uključujući i posebnu nagradu žirija na festivalu u Sundanceu 2005., te Zlatnu kameru (nagradu za najbolje debitantsko filmsko ostvarenje) na festivalu u Cannesu. Videoradove, performanse i internetske projekte izlagala je u njujorškome Muzeju moderne umjetnosti, Muzeju Guggenheim i na bijenalima Muzeja Whitney 2002. i 2004. Debitantskom zbirkom pripovijedaka Baš ti, baš tuosvojila je prestižnu Međunarodnu nagradu za kratku prozu Frank O'Connor.
Nisam tip osobe koju bi zanimala britanska kraljevska obitelj. Bila sam na kompjutorskim chatovima punim takvih osoba i to su ljudi skučenih vidika, ne razmišljaju dugoročno, ne zanima ih domaći teren; prezaokupljeni su kraljevskom obitelji ili nekom drugom zemljom. Kraljevskom odjećom, kraljevskim tračevima, kraljevskim nevoljama, a posebice crnim danima te jedne jedine obitelji. Mene je samo zanimao dečko. Onaj stariji. Svojedobno mu nisam znala ni ime. Da su mi pokazali sliku, možda bih pogodila tko je, ali ne bih znala kako se zove, ni koliko ima kila, ni koji su mu hobiji, ni imena djevojaka koje su pohađale to njegovo mješovito sveučilište. Da postoji karta Sunčevog sustava, ali da su umjesto zvijezda ljudi i stupnjevi njihove odvojenosti, moja zvijezda bila bi ona od koje biste morali putovati najviše svjetlosnih godina da biste dospjeli do njegove. Umrli biste na putu do nje. Mogli biste se samo nadati da će vaši unuci stići do njega. No oni ne bi znali što s njim; ne bi ga znali zagrliti. A on bi bio pokojni; zamijenio bi ga prekrasan kršni sin njegovog praunuka. Svi njegovi sinovi bit će prekrasni i kršni plemići, a sve moje kćeri bit će sredovječne žene zaposlene u lokalnim neprofitnim organizacijama i voditeljice kvartovskih tečaja potres nas ne smije iznenaditi . Potječemo iz vjekovnih loza ljudi kojima je suđeno da se nikad ne sretnu.
M. July, Baš ti, baš tu.
Za prilog Mediteran riječkoga Novog lista s Mirandom July ekskluzivno je razgovarala Maja Hrgović. Pročitajte intervju!
"...krasno napisana knjiga, prepuna, prepuna originalnih, slatkih i nekonvencionalnih priča koje će zavoljeti i mlađi i stariji čitatelji."
"Baš ti, baš tu. za jesensko štivo preporuča i Sheportal..."
" Ljubav, ovakva i onakva, roditeljska, susjedska, heteroseksualna, “muška”, “ženska”, provlači se polako, poput magle iz horor filmova, ovom odličnom zbirkom. Ljubav zna biti pomalo jeziva, nekad pomaknuta, povremeno seksi, povremeno otuđujuća - i najčešće duhovita."
Dragan Jurak o Baš ti, baš tu u Jutarnjem listu.
I. G. Kovačić piše o priči Vodili smo ljubav 2003. ("koja najbolje sublimira queer supstancije zbirke") i još štočemu iz Baš ti, baš tu. na www.cunterview.net ...
"To je metanarativna priča u kojoj Miranda govoreći o pisanju, ostavljanju, vraćanju i kretanju u tom krugu dobiva sumu sna u prostoru nepodudarnosti okvira mašte i stvarnosti. Sva njihova nepodudarnost stane u jednu rečenicu kojom se krug okreće: Kad ostaviš nešto prekrasno zbog nečeg stvarnog, strašno griješiš. Na tim je «greškama» ona naučila/izgradila svoju poetiku šlapkanja, mjesečarenja po prostoru gdje se okviri razilaze, neplaniranog isprobavanja tuđih cipela i ostalih gegova po kojima je već poznata široj publici i filmom Ti i ja i svi koje poznajemo."
