Sedam dana nakon povratka s odsluženja odvojnog roka u Novom Sadu, Krešo je otišao na koncert Sonic Youtha u Ljubljanu. U glavi mu je još zujalo od ranojutarnjih naredbi i svakodnevnih gluposti, pa je krenuo organizirano autobusom, nije imao živaca kao nekada za vožnju vlakom, za cjelonoćno čekanje na peronu i presjedanje u Divači. U autobusu je bilo četrdesetak ljudi, nikog nije poznavao, sjedio je uz prozor i povremeno mjerkao djevojku na sjedalu s druge strane prolaza. Pred Križankama je sreo Ivana, Kristijana i Željka, prijatelje koji su došli vlakom, pa su zajedno ušli unutra. Koncert je bio divna eksplozija buke. Nakon završetka otišao je do autobusa, no onda ih je organizator putovanja, umjesto kući, najprije odveo u klub K 4 . Bilo mu je strašno dosadno i samo je sjedio s pivom u ruci. Nekoliko puta se duže pogledao s djevojkom iz autobusa, osmjehnula mu se. Kad su konačno krenuli, gotovo svi su ubrzo klonuli i uspavali se, a njih su dvoje počeli razgovarati. Njena suputnica je zaspala. Negdje oko Postojne premjestila se do njega, zvala se Petra, i pričali su do izlaska iz autobusa kod Arene. Popodne su se čuli telefonom, a navečer vodili ljubav u automobilu kojim je došao po nju. U vojsci je maštao upravo o tome, da po povratku što prije spava s nekim, da nadoknadi izgubljenu godinu. Petnaest dana poslije on je otišao na predavanja na Strojarski fakultet u Zagreb, a ona u Rijeku na Pedagoški. Tri mjeseca svaki su se drugi vikend posjećivali, božićne i novogodišnje praznike proveli su zajedno. Počeo je učiti za rokove u veljači kad ga je nazvala i rekla mu da se moraju hitno vidjeti, nije mu htjela reći što je, samo neka dođe kući, ona nije u Rijeci. Bio je uvjeren da nije prekid, jer to je mogla obaviti i preko telefona, ne bi mu bilo prvi put. Dva dana poslije, na Bunarini, rekla mu je da je u drugom stanju. Na prijedlog da plati pobačaj rasplakala se i rekla mu da ne želi pobaciti. Da ne može, da nije u redu. Nije znao što reći, studirali su, poznavali se niti pet mjeseci, dijete mu se nikako nije uklapalo u planove. Kada se povjerio ocu i pitao ga za savjet, rekao mu je da je o posljedicama trebao misliti prije, a sada neka preuzme odgovornost. Pomoći će mu koliko bude mogao.Otišao je u Zagreb po stvari, nije se ispisao, planirao je prebaciti se najesen na izvanredni studij u Rijeci, i zaposlio se preko očevih poznanika u špediterskom poduzeću sa sjedištem u Mariboru. Živjeli su u stanu u Lussijevoj s njegovim ocem, svadba je bila mala, kum prijatelj iz škole. Petra je rodila neposredno nakon zračne uzbune. Petnaest dana po sinovu rođenju digli su ga usred noći i poslali u Otočac. Proveo je ondje trideset dana, nekoliko puta pucao nasumce, uvjerio samog sebe kako nikog nije pogodio, otac ga je došao tražiti, izvukao ga na to da je student, nisu provjeravali indeks. U međuvremenu je mariborsko poduzeće zatvorilo urede u Hrvatskoj. Ludio je od brige i besparice, živjeli su od sto pedeset maraka plaće njegova oca u tvornici stakla, trošili mu ušteđevinu. Njeni su bili u još težoj situaciji, otac je otišao s vojskom u Makedoniju, majka i dva mlađa brata ostali su. Baš kad je odlučio otići u Italiju i zaraditi nešto sječom drva, bratić mu je predložio da zajedno kočare. Ribe ima, Talijani je kupuju preko Kopra i Portoroža. Počeo se dizati u četiri ujutro, odlaziti s Bunarine na Porer, prema Cresu i Lošinju, Rovinju, ovisno o dobu godine. Za lošeg vremena, ujutro bi pio kavu s Petrom prije nego što bi odvela maloga u vrtić i otišla raditi kao službenica na sudu. Proletjele su tri godine, sol mu se uvukla u pore, ruke ogrubjele. U svibnju je dobio poziv za proslavu petogodišnjice mature. Veselio se što su ga pozvali, što će ih opet vidjeti, s većinom je izgubio svaki kontakt, čak mu je i kum rijetko dolazio.Troje nije došlo. Jedan je bio u Pančevu, jedna djevojka bila je u Amsterdamu, a treći nije htio doći. Dok su se pozdravljali pred školom bilo mu je ugodno, no kad je morao ustati iz svoje klupe i reći što radi i kako živi, osjetio se bezvrijedno i jadno. Večera je bila u restoranu u Vodnjanu. Gotovo svi su studirali i pričali su samo o tome. Gdje tko izlazi i tulumari, gdje će se zaposliti, pušili su marihuanu, pili vino i votku, dvoje se otišlo nekamo poseksati, a on je bio umoran i isključen. Čitav njegov život izgledao mu je besmislen dok je gledao djevojke koje su mu se svojedobno sviđale. Činilo mu se da sjaje. Mlade, pametne, predivno odjevene, čitav svemir pred njima… zapitao se je li pogriješio kad je prekinuo studij. Gdje je njegova mladost, kamo su otišli ti dani, čiji život on živi? Do dva ujutro sjedio je za stolom potišten, a onda otišao kući, nije mu se dalo ni pozdraviti. Prije nego što je legao, sjedio je u kuhinji i gledao svoje uspomene. Stare ploče, ulaznice s koncerata.Godinu dana poslije uštedio je dovoljno za vlastiti brod, a Petra mu je predložila da idu na drugo dijete. On baš nije bio voljan, još su živjeli s njegovim ocem, bez obzira na to što su se dobro slagali postora nije bilo dovoljno, no kad mu je blizu vrhunca šapnula da su joj plodni dani, nije mogao odoljeti. Kćer se rodila malo prije preseljenja u stan u Koparskoj ulici, otac je prodao stari i dobivenim novcem kupili su dva manja, jedan za njega, drugi za njih. Dio je dodala i njena mama, prodavši naslijeđeni komad zemlje kod Krnice. Rijetko su izlazili, s malo kim se družili, štedjeli su, najveći luksuz bila im je pizza utorkom u Jupiteru. Navečer dok bi vani bjesnila oluja i stiskala zima, djeca spavala, a Petra šila, Krešo je slušao radio, tražio postaje s drugačijom glazbom. Kad je dobio poziv za proslavu desetogodišnjice mature, nikako mu se nije išlo, no Petra ga je nagovorila.Našli su se u restoranu u centru, četvero nije došlo, razlozi su se nagađali, bio je presretan što su preskočili odlazak u školu i priču o životu i radu. Dio ih je bio mirniji nego prije pet godina, dobili su djecu, ponosno pokazivali fotografije, drugi su još studirali, treći imali velike planove, jedan je bio na heroinu. Nekolicina je izašla pušiti marihuanu, više ih se utapalo u vinu, dio žena ponašao se kao da su puštene s lanca, neke su ipak sjale. Odvjetnički ured na Zrinjevcu, specijalizacija kirurgije na Sušaku, slušao je nevjerojatne priče. Njegov mu se život, njegova obitelj, učinila tako obična. Oko ponoći je počeo razgovarati sa Sabinom, sjela je kraj njega. Pričala mu je o poslijediplomskom u Padovi i kako će se možda vratiti, stavila mu slučajno ruku na koljeno, gledala ga u oči i zbunio se. Pocrvenio. Rekao joj je da mora u zahod i iskrao se kući. Pitao se što bi bilo da je bio s takvom djevojkom, što bi sve postigao, za koga je mladost proveo na brodu, dižući i spuštajući mreže. U dnevnom boravku pustio je na gramofonu tiho Scratch Acid.Uskoro su prodali stan i na kredit kupili veći na Sisplacu. Kupio je još jedan brod, Petra je prešla u javnobilježnički ured za puno bolju plaću, otišli su na zimovanje, njih četvero u Kranjsku goru. Sinu su uplatili školu skijanja, malenu vukli na sanjkama, šetali se, pili čaj. Tad mu je Petra, kao usput, rekla da on nju možda ne voli kao ona njega, ali da je njoj svejedno prekrasno s njime. Kad bi mogla, ponovila bi sve, svaku sekundu, ne samo zbog djece, nego baš zbog njega. Ne žali ni za čim, lijepo joj je kako je, ni s kim se ne bi mijenjala. Ostao je zbunjen, nije mu bilo jasno zašto mu to govori. Ponovili su skijanje i sljedeće godine, kupili novi auto, učlanio se u gradsku knjižnicu, jednom na tjedan počeo s prijateljima igrati nogomet. Iznenadila ga je kada je bez njegova znanja nabavila karte za povratnički koncert Pixiesa u Ljubljani. Djecu su ostavili na čuvanje njezinoj mami i na Križankama skakali i vrištali, grlili se. Nedugo potom dobio je poziv na petnaestu godišnjicu mature, kasnio je više od mjesec dana, i ovaj ga je put jedva uspjela nagovoriti da ode.Večera je bila u konobi u Pomeru, prvi put je došao i Mario, ali šestero drugih nije. Razlozi više nikome nisu bili važni. Atmosfera je bila pomalo usiljena, bezvoljna, sjedili su i jeli. Žene su pokazivale fotografije djece, prešućivale razvode, muškarci razgovarali o autima, kreditima, pravili se važni poznavanjem razlike između Matoševićeve i Kozlovićeve malvazije. Sjetio se kako su mu izgledali prije pet, deset godina, kao da je nestalo zanosa i brige se uvukle u njih, tek su rijetki djelovali iskreno sretni. Ili iskreno tužni, poput Maria. Pojedini su još sipali velike riječi, ali na njihove najave i planove nitko nije previše obraćao pažnju. Ponovno mu je prišla Sabina, elegantna u crnoj košulji i smeđoj suknji. Nakon uvoda o tome što rade, neuvijeno ga je pitala da li mu se sviđa, zna da mu se sviđala u srednjoj. Neka ne misli da joj smeta što je ribar, rekla mu je, to je pravi život, iskonski, a ne učmali i prijetvorni akademski svijet, gdje te stari profesori žele samo potrošiti, a ti padneš na priču kako si poseban. Ustao je, pozdravio ju je, mahnuo svima i otišao. Kod kuće se otuširao i legao pokraj Petre. Najprije ju je samo gledao. Spavala je sklupčana na boku, mirno je disala. Počeo ju je ljubiti i svlačiti, okretati prema sebi, a kad se probudila, pogledala ga bunovno i pitala koliko je sati, šapnuo joj je da bi volio još jedno dijete.
|
