Vasilis Aleksakis
Poslije Krista

ISBN: 978-953-286-008-5 prevela Mihaela Vekarić dimenzije: 215 x 140 mm stranica: 232 uvez: meki šivani Cijena 109 kn

O knjizi

Poslije Krista, djelo hvaljenoga grčko-francuskog prozaika Vasilisa Aleksakisa, neobičan je žanrovski hibrid na razmeđu romana i kulturne studije koji plijeni uzbudljivom pitkošću štiva. Saga počinje kad 89-godišnja bogatašica Nausikaja zamoli svoga stanara, mladoga studenta povijesti, da istraži redovničku zajednicu grčke Svete Gore, autonomne monaške republike koja na brdu Atos okuplja dvadeset manastira. Junaka će istraga odvesti tisuću godina u prošlost, u doba gradnje prvog manastira, ali i dalje u davninu, u vrijeme prvih stanovnika Atosa.

Doznat će kako se kršćanstvo nametalo kroz stoljeća, te kako je i starogrčki politeizam imao svoje mučenike. Srest će niz fascinantnih likova koji će mu malo-pomalo slagati mozaičnu sliku uloge bizantskog pravoslavlja u grčkoj povijesti i suvremenom životu, no traganje će mu pružiti i osobit uvid u vlastiti, osobni i obiteljski odnos prema toj kulturnoj tradiciji. Naposljetku će iz prve ruke upoznati monašku zajednicu Svete Gore, koja i danas uživa silan utjecaj u političkom životu zemlje i čije se povlastice nitko ne usuđuje osporiti.

Roman Poslije Krista dobitnik je Velike nagrade za roman Francuske akademije 2007.

«Poslije Krista nije povijesni vjerski tekst, ali ni klasično fikcionalno djelo, nego nov oblik romana koji obuhvaća stari i novi svijet, pripovijeda prošlost koja neprestano izmiče i dojmljivo progovara o suvremenom životu, njegovim povlasticama i tajnama, zabranama i tjeskobama. […] Aleksakisovo velikodušno pismo spaja narodsku raspojasanost i bizantsku eleganciju.»

francuski književni časopis Lire, rujan 2007.

«U ovome inicijacijskom tekstu u nijansama sna na javi Aleksakis nam donosi drevne slikovite legende, pregršt izgubljenih ikona koje su se naposljetku ipak otele zaboravu i čudesnu povorku likova, jedan osebujniji od drugoga. Poslije Krista pravi je hvalospjev znatiželji.»

francusko izdanje časopisa Elle, rujan 2007.

"Utorak, 7. ožujka 2006. Danas Pravoslavna crkva slavi sjećanje na Laurencija iz Megare, Efrema i Eugenija. Nisam čuo ni za jednog od te trojice. Pretpostavljam da su živjeli u isto doba, jer ih slave u isti dan. Zamišljam ih u rimskoj areni, u podne. Sveci rijetko umiru u postelji, od starosti. Efrem je u sredini, drži za ruke ovu dvojicu, hrabri ih. No njih, izgleda, ne plaši rika zvijeri iza željezne ograde. Plebs je nestrpljiv. Odjekuju trube. Cezar lagano klima glavom. Ograda se uz dugu škripu polako diže. Gledam predstavu kroz pukotinu drvenih crvotočnih vrata. Zbog moje mladosti legionari se ne obaziru na mene. Ubrzo ću otrčati i Efremovoj majci javiti tužnu vijest.

Na lijevoj strani mog pisaćeg stola diže se stup knjiga o brdu Atos, neke su napisali monasi, neke povjesničari. To su većinom tvrdo ukoričene knjige strogih crnih ili tamno plavih korica. Možda ću, kad ih pročitam, otkriti tko su bili Laurencije, Eugenije i Efrem. Ne žuri mi se. Već sam prelistao dvije, tri knjige, no nijednu nisam pomno proučio, kako me zamolila moja stanodavka Nausikaja Nikolaidis.'"

Vasilis Aleksakis, Poslije Krista

O autoru
Rođen 1944. u Ateni, Vasilis Aleksakis u Francusku stiže sa 17 godina. Zavidnom će brzinom naučiti francuski jezik i početi se baviti književnim novinarstvom. Prvi roman, Le Sandwich (1974), napisat će na francuskome. Već trideset godina živi na relaciji Pariz-Atena. Objavio je dvadesetak romana i zbirki pripovijedaka, među kojima se ističu Talgo, Paris - Athenes, Avant, La langue maternelle (dobitnik prestižne francuske nagrade Médicis), Les mots étrangers i Je t'oublierai tous les jours. Najnoviji mu je roman Poslije Krista (2007) donio jedno od najvećih francuskih književnih priznanja, Veliku nagradu za roman Francuske akademije.