Vasilis Aleksakis
 |
Roen 1944. u Ateni, Vasilis Aleksakis u Francusku stiže sa 17 godina. Zavidnom će brzinom naučiti francuski jezik i početi se baviti književnim novinarstvom. Prvi roman, Le Sandwich (1974), napisat će na francuskome. Već trideset godina živi na relaciji Pariz-Atena. Objavio je dvadesetak romana i zbirki pripovijedaka, među kojima se ističu Talgo, Paris - Athenes, Avant, La langue maternelle (dobitnik prestižne francuske nagrade Mdicis), Les mots etrangers i Je t'oublierai tous les jours. Najnoviji mu je roman Poslije Krista (2007) donio jedno od najveih francuskih književnih priznanja, Veliku nagradu za roman Francuske akademije. |
Enciklopedijske biljeke
na francuskome:
http://fr.wikipedia.org/wiki/Vassilis_Alexakis
na engleskome:
http://en.wikipedia.org/wiki/Vassilis_Alexakis
"Utorak, 7. ožujka 2006. Danas Pravoslavna crkva slavi sjećanje na Laurencija iz Megare, Efrema i Eugenija. Nisam čuo ni za jednog od te trojice. Pretpostavljam da su živjeli u isto doba, jer ih slave u isti dan. Zamišljam ih u rimskoj areni, u podne. Sveci rijetko umiru u postelji, od starosti. Efrem je u sredini, drži za ruke ovu dvojicu, hrabri ih. No njih, izgleda, ne plaši rika zvijeri iza željezne ograde. Plebs je nestrpljiv. Odjekuju trube. Cezar lagano klima glavom. Ograda se uz dugu kripu polako diže. Gledam predstavu kroz pukotinu drvenih crvotočnih vrata. Zbog moje mladosti legionari se ne obaziru na mene. Ubrzo ću otrčati i Efremovoj majci javiti tužnu vijest.
Na lijevoj strani mog pisaćeg stola diže se stup knjiga o brdu Atos, neke su napisali monasi, neke povjesničari. To su većinom tvrdo ukoričene knjige strogih crnih ili tamno plavih korica. Možda ću, kad ih pročitam, otkriti tko su bili Laurencije, Eugenije i Efrem. Ne žuri mi se. Već sam prelistao dvije, tri knjige, no nijednu nisam pomno proučio, kako me zamolila moja stanodavka Nausikaja Nikolaidis.'"
Poslije Krista nije povijesni vjerski tekst, ali ni klasično fikcionalno djelo, nego nov oblik romana koji obuhvaća stari i novi svijet, pripovijeda prošlost koja neprestano izmiče i dojmljivo progovara o suvremenom životu, njegovim povlasticama i tajnama, zabranama i tjeskobama. [] Aleksakisovo velikodušno pismo spaja narodsku raspojasanost i bizantsku eleganciju.
francuski književni časopis Lire, rujan 2007.
U ovome inicijacijskom tekstu u nijansama sna na javi Aleksakis nam donosi drevne slikovite legende, pregršt izgubljenih ikona koje su se naposljetku ipak otele zaboravu i čudesnu povorku likova, jedan osebujniji od drugoga. Poslije Krista pravi je hvalospjev znatiželji.
francusko izdanje časopisa Elle, rujan 2007.
